|
|
MEDIJI
(GAULT MILLAU, Austrija, 2010.) Lani otkriven restoran TAČ ne pokazuje samo porast gostiju već i dokazuje da je obitelj Tihomira Miletića u morskim vodama kao kod kuće. Ovaj puta ne odlučujemo se, naime, za jedno od njihovih poznatih mesnih specijaliteta, već se isključivo posvećujemo morskim jelima. Počinjemo najsvježijim cijelim škampima s najkvalitetnijim maslinovim uljem s otoka Brača ili Istre. Kao glavno jelo servirani su nam veliki fileti gofa s blitvom, krumpirom te svježom salatom s tržnice. Uza sve to servirano je crno vino Mali plavac Tomić s otoka Hvara, godište 2006. i vrhunsko vino istarskog vinara Roxanich, merlot, godište 2005. Ne moramo naglašavati da cijene odgovaraju ponuđenoj kakvoći. U očekivanju da će ovaj osvrt dati daljnji poticaj, dodjeljujemo ove godine 15 bodova i dvije kape.
(JUTARNJI LIST, 21. 2. 2010.) U restoranu Tač, kod chefa Vesne Miletić, podrijetlom Istrijanke, koja brojne namirnice nabavlja od 'svojih' malih proizvođača, isprobali smo savršenu pjenu od gusje paštete, dakako s domaćim kruhom i pecivima, potom smo jeli istarsku maneštru s orzom i blitvom. Željeli smo jesti ribu, pa smo dobili pica i savršene sočne skuše na žaru, kao što i dolikuje restoranu za koji malo njih zna da je ovjenčan dvjema kapama Gault Millaua. Na kraju nas je oduševila pita od jabuka, zapravo prije neki lagani sufle s memorijom pite, s kojim nam je vlasnica predložila najbolje domaće desertno vino, Kozlovićev muškat. Prije toga pili smo Tomićev pjenušac i malvaziju Coronica ... (ZAGREB WINE GOURMET FESTIVAL)
(GLOBUS, 13. 11. 2009.) Simpatična i sposobna gospođa Vesna Miletić zajedno sa svojim suprugom Tihomirom Tač i sinovima, uspjela je od ovog resTača napraviti privlačno mjesto u koje se rado dolazi, u kojem se dobro jede i u kojem se gost lijepo i ugodno osjeća. Toliko lijepo i ugodno da se ponekad, zbog prijateljske i gotovo obiteljske atmosfere, više osjeća kao član obitelji nego kao gost, za što nemale zasluge pripadaju upravo vlasnici i voditeljici Tača, koja jest sve to, ali je ipak najviše - domaćica. Rustikalno uređenje u koje je ukomponiran značajan broj detalja iz blagovaonica građanskih obitelji, starinski namještaj, antikni predmeti, slike, zavjese, lusteri i kamin, daljnji su doprinos gostoprimljivom, toplom i domaćinskom ugođaju. Tač nije mjesto u kojem se prakticiraju inovativne kuharske tehnike, niti njihova ponuda uključuje elaborirane i pretenciozne tanjure, ali se u takvu lokalu podrazumijeva da na meniju bude goveđa juha s ručno umiješanim rezancima, fini ragu s domaćim knedlima, teleća koljenica s restanim krumpirom i kakva savijača od trešanja ili jabuka, već ovisno o tome koja je sezona. Uz to - na roštilju s drvenim ugljenom - peku odlične bifteke i tagliate; a zatim, budući da je vlasnica porijeklom iz Istre, ovisno o sezoni, nađe se i divljih šparoga, tartufa i mesa od boškarina, a ova im je jesen dodatno obogatila meni brojnim jelima od buče, gljiva i kestena. Svjesni važnosti bazičnih namirnica u kuhinji za koju su se opredijelili, u Taču su bili prinuđeni stvoriti mrežu svojih dobavljača po čitavoj zemlji, koji im isporučuju cijeli niz vrhunskih proizvoda: od istarskog pršuta i maslinovog ulja, dalmatinske pečenice, slavonskog kulena i kobasica od divljači, ličkog krumpira i kiselog zelja, zagorske krvavice do žumberačke teletine i goranske borovnice. Gotovo svaki obrok u Taču započinje nekim od "pozdrava". Uvijek se tu nađe nešto što je "tek stiglo" ili je "tek pripravljeno", a koje nesebična domaćica želi podijeliti sa svojim gostima. U niz pozdrava iz kuhinje, odnosno malih jela, spada i, već legendarna, gusja pašteta koju u Taču pripravljaju po receptu starom 120 godina, te izvrsni, domaći ajvar, bez konzervansa, od paprika i patlidžana prethodno pečenih na roštilju, ajvar kojemu je ljutina postignuta ne feferonom, nego ljutom paprikom pristiglom iz Makedonije. Daljnji odličnici Tačove kuhinje: mekani i sočni pohani medaljoni od žumberačke teletine, restani krumpir na svinjskoj masti, zagorska baklava u kojoj orahe mijenjaju jabuke, raskošna torta od prženih badema, krokanta i čokolade... Odnos cijene i kvalitete: odličan
(Jutarnji.hr) Hrana u Taču predstavlja sjajan "value for money". Ondje možete dobiti možda najveće porcije crvenog mesa u gradu, za bitno manji novac nego u ostalim poznatim restoranima u gradu. Pljeskavice u Taču upravo su senzacionalne, bifteci su također izvrsni, deserti su uglavnom sezonski, što je ispravno, a ponuda vina u posljednjih se pola godine naglo popravila. U Tač se nedjeljom ne može doći bez rezervacije. cijene: umjereno
(Knjiga DOBRI RESTORANI U HRVATSKOJ) Kada dolazeći s Trga Francuske revolucije skrenete u treću ulicu desno i vozite se prema sjeveru pokraj kuća i vila, pa opet skrenete desno i stanete pred neupadljivom kućom nalik sportskoj kantini, znajte da ste na pravom mjestu. "Ne postoji istarska kuhinja, kao ni austrijska. Obje su proizvod svojih različitih kultura oblikovanih prošlošću i sadašnjošću." Dakle, nije nikakvo čudo kada vlasnica Tača, gđa Vesna, svoju kuhinju definira kao istarsku i kontinentalno-hrvatsku s austrijsko-mađarskim utjecajem. Vesnin suprug Tač svako jutro ide na tržnicu u potragu za svježom ponudom, pa vas uvijek iznenade nekim novim jelom kojega nema na službenom jelovniku. Naručili smo puno toga. Počeli smo s dvije zdjele juhe. U jednoj je bila pileća juha sa svježim povrćem i toliko mesa da bi mogla biti i glavno jelo, a u drugoj krem juha od gljiva koja zaslužuje svoje ime i svjetlosnim je godinama daleko od istoimenih instant juha. Zatim nam je gđa Vesna servirala mekanu teleću jetricu vješto ispečenu na roštilju. Za glavno jelo dobili smo teleći kotlet i srednje pečen mariniran steak. U međuvremenu, kao prilog su nam posluženi svježi ravioli s mesom. A sad nekoliko riječi o terminu "srednje pečen". Steak je zapravo bio prijesan, kao toskanski steak fiorentina, a to nije za svakoga pa se prije narudžbe treba posavjetovati s gazdaricom. Možda bi steak pečen do ružičaste boje ipak bio prihvatljiviji. S glavnim jelom pili smo pravi Armanov teran. Torta a la "Tač" i torta od svježeg kravljeg sira s tijestom od integralnog brašna zasladile su nam obrok. Uz desert smo pili Kozlovićev muškat. Sve u svemu, uspješna večera. Preporuča se repriza, ali pazite da nakon takvog objeda nemate poslovni sastanak.
(IZ AUSTRIJSKOG VODIČA U KOJEM JE OBRAĐENO PREKO 600 RESTORANA) Vesna i Tihomir Miletić dokazuju svojim aktraktivnim restoranom da vikend u Zagrebu može biti kulinarski zanimljiv. Na brežuljcima iznad starog dijela grada dobra građanska kuhinja postaje originalna. Ovaj put su nam kao predjelo ponudili pačju paštetu koja je dvanaest sati ležala u poznatom hrvatskom prošeku, a zatim dva sata u špeku. Uz to su servirane domaće varaždinske kiflice. Vrhunac je trebala biti teleća koljenica te teletina ispod peke. Očito je teleća koljenica bila gotova prije vrućih krumpira, koji su ovdje s pravom poznati, ali je to bilo brzo ispravljeno. Ta mala neusklađenost nije narušila dojam. Kada smo ispraznili butelju malvazije 2007. poznatog istarskog vinogradara Gianfranca Kozlovića, uljepšali smo taj dan i svježim domaćim jagodama u limunu i iznenađujuće dobrom Piña Coladom na umaku od šumskih jagoda. Cijena od 40 EUR po osobi za sve to pokazuje da je i cjenik više nego prihvatljiv. |
|
restoran "tač" radno vrijeme / 12-24
|
|
| Copyright © RESTAURANT TAČ. Design by studiog6h8 | ||
